Otvoreni brak: Što ta odluka zapravo unosi u vaše odnose?

Zasad je premalo istraživanja na temelju kojih bi se moglo sa sigurnošću tvrditi jesu li partneri u nemonogamnoj vezi sretniji i zadovoljniji odnosom, no čini se da su zadovoljniji seksualnim životom.

Brak danas više nije ono što je bio. U povijesnom smislu, bio je to, prije svega, ekonomski aranžman, u okviru kojega su parovi ulazili u cjeloživotnu vezu prvenstveno radi odgajanja djece i održavanja obiteljske imovine. Bilo je dobro ako se mladi par zaljubio, no  čak i ako se mladenka i mladoženja prije braka nisu poznavali, uvijek je postojala nada da će se s vremenom roditi ljubav, piše 
dr. sc. David Ludden, profesor psihologije na Gwinnett koledžu u američkoj državi Georgija.

Do 19. stoljeća dilema o braku zbog ljubavi ili novca bila je uobičajena tema u literaturi. U 20. stoljeću većina bi se ljudi složila da se mladi par koji razmišlja o braku treba voljeti. Ipak, očekivanja su tada bila niža nego danas: Postojale su jasne rodne uloge budućih supružnika. Oni su  gledali jedno na drugo kao na životne partnere u okviru složene društvene mreže obitelji i prijatelja, dodaje.

– U današnje vrijeme ljudi očekuju da njihovi supružnici budu srodne duše: Jedina osoba koja će ispuniti sve njihove emocionalne potrebe. Iako je brak srodnih duša možda plemeniti ideal kojem treba težiti, većini nas je nemoguće ispuniti tako visoka očekivanja. Kad ne uspijemo udovoljiti potrebama supružnika ili ne ispunimo naše, očajni smo jer  naš brak nije tako dobar kao što bi trebao biti – ističe psiholog- To se posebno događa kad postoje razlike u seksualnoj želji, koje su neizbježne u svakoj intimnoj vezi.

– Dok se druge emocionalne potrebe mogu zadovoljiti izvan braka, društvo snažno osuđuje izvanbračni seks. Osim toga, mnogi se osjećaju neugodno kad razgovaraju o seksu, što još više otežava parovima rješavanje seksualnih pitanja – upozorava autor. Frustrirano partneri stoga često traže  seksualno zadovoljstvo u nedozvoljenoj vezi, uzrokujući još veću štetu braku kad se za to dozna.

– Nevjera je vodeći uzrok razvoda i jedan od najčešćih razloga zbog kojih parovi traže savjetovanje . Ankete pokazuju da se nevjera pojavljuje u više od 20 posto brakova. Ipak, kako ističu kanadska psihologinja Samantha Joel i njezine kolege, neki parovi rješavaju pitanja seksualnog nezadovoljstva tako da se dogovore o tome da će imati ‘otvoreni brak’. Dakle, dopuštaju jedno drugome da imaju seks sa drugim partnerima. Takav je dogovor poznat kao konsenzualna nemonogamija (CNM) i dolazi u tri oblika – piše dr. Ludden.

Swinging je takav oblik dogovora o otvorenom braku u kojem dva ili više parova povremeno zamjenjuju partnere, ponekad u vlastitim domovima, a ponekad u klubovima swingera. Druga je mogućnost otvoreni brak u kojem je svaki supružnik slobodan u potrazi za drugim seksualnim partnerima, obično u dogovoru s drugim supružnikom, s kojim treba usuglasiti uvjete izvanbračnih veza. I treći oblik takvog braka je poliamorija, veza u kojoj svaki supružnik ima i dugotrajne seksualne i emocionalne veze s drugim partnerima, pri čemu se svi poznaju i uglavnom su u prijateljskim odnosima.

– Istraživanja pokazuju da je oko 20 posto bračnih parova eksperimentiralo s otvorenim brakom, premda je postotak onih koji tako žive vjerojatno niži. Pritom se čini da postoji opći konsenzus – i među laičkim i među profesionalnim bračnim savjetnicima – o tome  da takav brak može donijeti više štete nego koristi partnerskoj vezi, no studije provedene među parovima koji su u takvim odnosima,  pokazuju da ti ljudi podjednako iskazuju da su sretni u svojim brakovima kao i čvrsto monogamni parovi. S druge strane, zadovoljniji su seksom. 

Istraživanje pokazuje da parovi koji se ne slažu s monogamijom  imaju bolje komunikacijske vještine, višu razinu povjerenja i nižu razinu ljubomore od onih u tradicionalnim brakovima. To su, naravno, ključne osobine svakog dobrog braka, bio on monogamni ili ne.

Može li ‘otvorena’ bračna veza partnere doista učiniti sretnijim? Dosadašnja istraživanja ne mogu odgovoriti na to pitanje, jer ljudi o tome uvijek govore tek nakon što im je primarni odnos postao monogaman. Potrebna je longitudinalna studija koja bi proučavala relacijsko i seksualno zadovoljstvo ljudi prije ‘otvaranja’ braka i nakon toga.

– To je jaz u literaturi koju su Joel i njezine kolege pokušali popuniti u nedavno objavljenoj studiji.Za ovu  studiju istraživači su pratili 233 osobe koje su razmišljale o tome da svoj odnos prebace u ‘otvoreni’ brak. Ti su pojedinci odgovarali na pitanja koja su ocjenjivala njihovo tadašnje relacijsko, seksualno i osobno zadovoljstvo. Zatim su dva mjeseca kasnije odgovorili na iste ankete, a uz to su izvijestili i je li njihova veza postala otvorena. Od toga je oko dvije trećine napravilo taj prijelaz, dok druga trećina nije. Dakle, istraživači su tako imali ne samo podatke o partnerima ‘prije’ i ‘poslije’, nego i za usporedbu onih koji su odlučili ići u tom smjeru s onima koji se nisu odlučili za to – pojašnjava Ludden.

U vrijeme prvog ispitivanja, činilo se da su obje skupine identične u pogledu tri varijable koja se procjenjuje, odnosno seksualnog, relacijskog i osobnog zadovoljstva. Isto tako, dvije su skupine ostale slične u pogledu odnosa i osobnog zadovoljstva dva mjeseca kasnije. Međutim, oni koji su prešli na sporazumnu nemonogamiju izvijestili su o višem stupnju seksualnog zadovoljstva od onih koji su ostali monogamni. Dakle, čini se da prelazak na dogovorni ‘otvoreni’ stil odnosa dovodi do ciljanog učinka, odnosno poboljšanja  seksualnog života. Također, čini se da nema štetnih nuspojava zbog kojih se toliko ljudi brine, jer zadovoljstvo vezom i osobno zadovoljstvo ostaju nepromijenjeni. 

No, istraživači ističu i nekoliko slabosti ove studije. Prvo, svi u otvorenim vezama počeli su tako živjeti tek prije dva mjeseca, pa bi činjenica da im je to sve novo mogla značajno utjecati na povećano seksualno  zadovoljstvo. Možda će se nakon godinu ili dvije zasititi i vratiti na monogamnu vezu, kad više ne bude uzbuđenja zbog novog iskustva.

Drugo, istraživači su ispitivali samo jednog partnera u svakom odnosu, a po tome kako su ih birali, vjerojatnije je da su to bili partneri koji su pokrenuli prelazak na ‘otvorenu’ vezu. Dakle, oni su dobili što su željeli, pa nije čudno da iskazuju da su sretniji. To možda nije istina za njihove partnere, koji su se možda osjetili prisiljenima na otvorenu vezu koju možda i nisu željeli. No, treba priznati da sama činjenica da je prijavljeno zadovoljstvo odnosom i dalje veliko govori o tome da je bilo malo bračnih razdora zbog te odluke. 

– Ukratko,  trebamo više istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li dogovorne ‘otvorene veze’ donijeti koristi parovima koji se bore s time da u braku ne mogu zadovoljiti međusobne seksualne potrebe, a, da pri tom ne postanu još nezadovoljniji. Dosadašnja istraživanja pokazuju samo to da je, barem za neke parove, to vrlo  pozitivna promjena, piše Pshychology Today